Dramska sekcija

Osnovna škola “Lipanjske zore” Višići ima vrlo aktivnu dramsku sekciju. Sekcija se može pohvaliti mnogim značajnim ostvarenjima kako unutar škole tako i van škole. Dramska sekcija predmetne nastave PŠ Domanovići koju vodi nastavnica hrvatskog jezika Danijela Milanović čest je gost Doma za stare i iznemogle osobe “Betanija” u Čapljini, dok dramska sekcija predmetne nastave centralne škole koju vodi knjižničar Igor Beno svoje predstave često izvodi u kinu Mogorjelo u Čapljini u povodu završetka školske godine. S tim u vezi treba istaći dobru suradnju s predstavnicima Općine koji uvijek omoguće besplatno korištenje kina Mogorjelo, upravom Betanije, Betlehema, uposlenicima kina Mogorjelo, kao i s radiopostajom Čapljina koja medijski često prati igrokaze. Učiteljice razredne nastave spremaju različite kraće igrokaze koje izvode u sklopu priredbi u svojim školama. Ove školske godine to su učiteljice Ksenija Brajković (CŠ Višići), Mirjana Marinović (PŠ Domanovići), Irena Knežević (PŠ Čeljevo), Željka Barišić (PŠ Svitava), Olivera Šimović (PŠ Dračevo), Elica Marijanović (PŠ Šuškovo) i Marija Bošković (PŠ Bobanovo).

IGROKAZI

 

BAJKA O VRATIMA

U školskoj 2012.-2013. godini u sali centralne škole u Višićima izvedena je predstava Bajka o Vratima. Riječ je o dramatizaciji istoimenog književnog teksta Danijela Dragojevića koji se nalazi u popisu školske lektire, a dramatizaciju je napravio knjižničar Igor Beno. Tekst govori o traženju odgovora na osnovna životna pitanja koja tište čovjeka, pogotovo o onima koji se ne zadovoljavaju stvarima koje su zatekli već traže, lutaju, ispituju i žele znati i proći kroz vrata koja u predstavi na simboličan način označavaju prolaz u novo i izlazak iz starog.

Glavni lik u priči je dječak kojem majka svaku noć prije spavanja priča priču no taman kad dođe do kraja, do zagonetnih vrata, on zaspe i tako svaku noć. Dogodi se da majka umre, a dječak se zaputi u svijet tražeći odgovor na pitanje kako je završila priča i što se nalazi iza vrata koja je mali kralj u priči želio otvoriti. Od raznih ljudi dobiva različite odgovore, dok se na kraju ne smiri u mirnom ribarskom mjestu kod ribara i njegove kćeri. Tu spozna da se pravi odgovor krije u ljubavi. Ona je ta koja otvara vrata kako u životu, tako i u našim umovima.

Igrokaz je imao dvostruku radnju: ona koja se događa u stvarnosti i ona koja je u priči. U igrokaz su bile uključene i plesačice koje su s dvije plesne točke obogatile predstavu. Treba istaknuti i maštovitu scenografiju.

Učenici koji su glumom, plesom ili scenografskim angažmanom sudjelovali u igrokazu su slijedeći:

Euzebije Jovanović, Ivan Falak, Marko Brajković, Iva Brajković, Barbara Jovanović, Nikolina Markota, Ana Franciska Karačić, Martina Galić, Stjepan Bošković, Božena Kordić, Barbara Prkačin, Ivona Šuman, Ivona Karačić, Marela Porobija, Mia Šimunović, Magda Šimunović, Monika Sinanović, Rahela Vego, Sanja Krešo, Mihaela Martić, Martina Jovanović, Matea Dugandžić, Petra Doko, Danijela Jurković, Petra Mustapić, Ivona Šutalo, Ana Krndelj i Toni Majić.

NEBODER

U školskoj 2011./2012. godini u dvorani centralne škole u Višićima prikazan je igrokaz Neboder suvremene dramske spisateljice Lane Šarić koji su izveli članovi dramske sekcije centralne škole pod vodstvom knjižničara Igora Bene. Predstava na jedan misaon i simboličan način govori o problemima mladih u današnjem svijetu i o njihovom otuđenju, tj.samoizazvanom ropstvu. Neboder koji nema izlaza i koji ima mnoštvo zatvorenih prozora predstavlja blokadu u čovjeku i u čovjekovom okružju koja mu ne dopušta da razmišlja, analizira, kritički donosi sudove i sanja, već da prihvati svijet onakav kakav mu se servira. Stanovnici zamišljenog nebodera uopće se pitaju zašto su prozori zatvoreni ni zašto nema izlaza iz nebodera nego žive svoje živote po navici odgajući u tom duhu i mlade. Oni se pak druže na uskom prostoru krova nebodera gdje igraju košarku i ta im je zabava sasvim dovoljna. Nitko se ne pita postoje li druge zgrade, druga mjesta, drugi ljudi, drugi sportovi. Nitko osim Andija, glavnog junaka u priči koji osjeća da taj neboder nije sve i da postoji život i izvan njega. Zbog toga doživljava nerazumijevanje svojih prijatelja, djevojka Monika ga ostavlja, no on ostaje čvrst u svojim mislima. Na kraju priče on zakorači s krova nebodera prema rubu i… dočeka se na noge. U tom dijelu vidljiva je velika životna pouka: Ako želiš nešto, to ćeš i dobiti ali moraš sam učiniti korake prema tom cilju. Ispostavilo se da taj neboder uopće nije bio visok, no samo je Andi imao hrabrosti, želje i ustrajnosti da dokaže da postoji život izvan okova nebodera koji simboliziraju sve životne zapreke i ograničenja koja sputavaju slobodni duh.

Igrokaz je osim glume imao i jednu plesnu i jednu glazbenu točku u kojoj su učenice pjevale pjesmu grupe Abba I have a dream. Scenografiju je uz pomoć učenika osmislio nastavnik likovnog Ernesto Markota.

U plesačkom, glumačkom i pjevačkom dijelu predstave sudjelovali su učenici: Ivan Porobija, Ivana JurkovićDanijel Šutalo, Ivan Falak, Božena Kordić, Iva Brajković, Sanja Krešo, Ana Franciska Karačić, Ivana Šutalo, Božana Jovanović, Danijela MarićBarbara Jovanović, Ivona Karačić, Martina Galić, Ivana Maslać, Matija Jovanović, Matea Bošković, Gabrijela Limov, Valentina Juras, Ivana Jović, Darija Kević.

 

POKONDIRENA TIKVA

 

Na kraju školske 2014./2015. u čapljinskom kinu učenici dramskih sekcija CŠ Višići i PŠ Domanovići pod vodstvom knjižničara Igora Bene izveli su predstavu srpskog književnika Jovana Sterije Popovića Pokondirena tikva. Iako je to komad iz 19.stoljeća napisan vojvođanskim dijalektom onoga vremena, naši učenici su se svojski potrudili da predstavu učine privlačnom, smiješnom, poučnom i zanimljivom. A i sama tematika predstave je svevremenska i odgovara svakom podneblju jer obrađuje temu sitnih duša koje se vinu bez pokrića u visinu da bi na kraju dobili ono što su i zaslužili..

Konkretno to je priča o udovici Femi (Barbara Jovanović), ženi koja se ”furala” na život na visokoj nozi, ali joj pamet nije bila toliko visoka. Stoga je svo bogatstvo srozavala kupujući bespotrebne stvari. Taj stil željela je usaditi i svojoj kćeri Evici (Mihaela Martić) koja, ”možeš mislit”, radi kućanske poslove što Femi najviše ide na živce i želi je odvratiti od toga udajom za nekoga tko u društvu visoko kotira. Femina prijateljica Sara (Marija Babić) često dolazi Femi i uči je gospodskom životu savjetujući joj da uda kćer za njenog rođaka Svetozara Ružičića (Antonio Šapina), samozvanog filozofa koji nepovezano priča kako bi ostavio dojam učenosti. Kasnije će se uspostaviti da je bio običan radnik u dućanu i da se na prijevaru pokušao domoći Feminog bogatstva, misleći da je ona bogata. Evica međutim voli Vasilija (Ivan Falak), siromašnog seoskog momka kojeg Fema ne podnosit jer je ”od noblesa”, tj. od niskog staleža s kojim ona ne želi imati posla. Vasilije se pak nada da će kad dobije na lutriji, sebi i Evici osigurati pristojan život. U Feminoj kući zaposleni su i šegrt Jovan (Ljubica Blažević) i služavka Anča (Gabrijela Dugandžić). Služavka je prije služila kod ”noblesa” pa Fema preko nje saznaje o tome kako se bogataši zabavljaju. Fema zanesena tim pričama tjera Jovana da se okani šegrtskog posla i da postane ”pedinter”, tj. nešto kao batler u Engleskoj, no on to odbija sve dok mu Fema ne obeća da će dobiti Anču u koju je bio potajno zaljubljen. Femin brat Mitar (Zrinko Perić) nije zadovoljan ponašanjem Feme pa želi Evicu skloniti kod sebe da ostane pri zdravoj pameti. Predstava obiluje nizom zapleta i komičnih situacija koji će na kraju završiti iznenadnim obratima gdje će maske pasti i vidjet se tko je tko. Nakon što je raskrinkana Fema ipak pristaje živjeti jednostavno i u skladu s mogućnostima no Mitar joj je prethodno morao obećati da će je voditi u Pariz ako par godina bude živjela normalnim životom bez rasipanja.

Treba istaći i učenicu Martinu Jovanović koja je pomagala u svim izvanglumačkim elementima (šaptač, šminker, podizač zastora). Scenografija je djelo Ernesta Markote a foto i video materijal napravio je vjeroučitelj Željko Buntić.

 

 

 

RIJEKA ČUDOVODNICA

 

Na kraju školske 2011./2012. u čapljinskom kinu Mogorjelo dramska skupina predmetne nastave centralne škole pod vodstvom knjižničara Igora Bene izvela je predstavu Rijeka čudovodnica dramske spisateljice Ljubice Ostojić. Bila je to predstava koja je osim glume obilovala mnoštvom tehničkih detalja (korištenje reflektora i projektora, raznovrsna i bogato urađena scenografija, promjena kulisa i sl.), glazbenim podlogama, pjevanjem i plesnim točkama a sve je bilo podređeno radnji u igrokazu.

Sam igrokaz, kako tvrdi njegova autorica, nastao je kao plod dugogodišnjeg istraživanja stručnjaka koje je vezano za rijeku Neretvu, njene mitove, legende, prošlost i narodna vjerovanja. Plod tih istraživanja utkan je u tekst predstave koji konkretno prati doživljaje lika zvanog Žuti koji je prema pričama bio stranac koji se došao okupati u Neretvi ne znajući za zabranu kupanja u određeno doba u godini jer se vjerovalo da tada djeluju vile i neke čudne prirodne sile. Upravo mu se i dogodilo to da se našao zarobljen među vilama, a jedna od njih, kći riječnog kralja, zaljubila se u njega. Neko vrijeme Žuti živi u tom svijetu dok se seljaci uz Neretvu pitaju što je bilo s njim, kako je iznenada nestao. Riječni kralj ima svoje zakone koje želi provesti a jedan od njih kaže da nema povratka nakon što se jednom uđe u riječni svijet. No na nagovor svoje kćeri on ipak popušta i vraća Žutog u njegov svijet pod uvjetom da mu uzme osjetilo govora kako ne bi mogao ljudima otkriti tajnu koju skriva rijeka Neretva.

U igrokazu su glumili učenici: Andrija RagužAnte Markota, Ivana Šutalo, Ivana Karačić, Božana Jovanović, Ivana Maslać, Danijel Šutalo, Ivan Falak, Ana Martinović, Mišela JovanovićBožena Kordić, Iva Brajković, Ana Franciska Karačić, Ana Šutalo, Danijela Marić, Ana Krndelj, Martina Galić, Sanja Krešo, Barbara Jovanović, Ivona Karačić. 

Bogata scenografija djelo je Ernesta Markote, a glazbene dijelove komponirao je knjižničar Igor Beno. Kostimografija koju su uz sugestije i pomoć nastavnika Ernesta izrađivali učenici također je bila bogata te su mnogi od tih kostima predstavljeni na izložbi likovnih radova u povodu Dana škole.

 

ŠALICA KAVE

U školskoj 2013./2014. u Područnoj školi u Domanovićima u sklopu oglednog sata nastavnice Danijele Milanović izveden je igrokaz Šalica kave na temu poznate autobigrafske crtice Ivana Cankara za koju je nastavnica napisala dramski tekst. U sklopu školskog sata rijetko viđamo izvedbe igrokaza, zato je ovaj posebno zanimljiv. Priča o nesebičnoj ljubavi jedne majke kojoj je sin središte svega i životni smisao, o ljubavi koja je izigrana, još jedanput ispričana je na potresan način.

Sin (pisac sam) učen, intelektualnih razmišljanja i stremljenja, obuzet je svojim zanimanjem – pisanjem poezije i priča, pogotovo onih o uzvišenim i velikim ljubavima, o romansama. No kad pogleda oko sebe, kraj u kojem živi, pogotovo svoju trošnu kuću, a u njoj staru majku, to nije nimalo inspirativno za radnje njegovih priča u kojima je materijalno bogatstvo preduvjet radnje. Stoga je ljut na sve oko sebe, a ponajviše na majku koja uzalud pokušava sinu uputiti nježan pogled i razmijeniti koju toplu riječ. Prijelomna točka priče je trenutak kada sin poželi šolju crne kave iako zna da u kući jedva imaju i za kruh. No majka sinu ispunjava želju i donosi mu kavu, no on hladno odbije govoreći : ‘’Ostavi me na miru!’’ Majka ostaje skamenjena, u njoj zamire srce, a sin u tom trenutku uopće ne pomišlja da se ispriča ni kakvu je bol nanio majci. Pravo otriježnjenje i spoznaja ovog postupka dolazi tek nakon nekoliko godina kada mu je neka strana žena donijela šalicu kave. Sin vidi koliku je bol zadao majci, no kasno je ispraviti učinjeno. Jedino što ostaje je napisati priču o tome i na taj način bar djelomično iskupiti se majci zbog nanesene boli.

Vidjeli smo da se školski sat može izvesti i na ovakav način i sigurno je da će učenici dugo pamtiti ovu kratku priču i pisca iz nama davnog vremena ali koji je pričao o nečemu što je zajedničko svim vremenima i podnebljima, a to je ljubav. 

Uloge tumačili: Zrinko Perić, Monika Blažević, Rahela Mijić, Lorena Šimunović.

 

 

”VRJEDNIJE OD SVAKOG BLAGA” I ”USKRSNI IGROKAZ”

U školskoj godini 2013./2014. učenici dramske sekcije PŠ Domanovići pod vodstvom nastavnice Danijele Milanović za uskrsne blagdane razveselili su štićenike domova Betlehem i Betanija u Čapljini i to s dva igrokaza: Vrjednije od svakog blaga i Uskrsni igrokaz.

Pripreme za izvedbu trajale su tijekom korizme, a osim osmaša sudjelovali su i korisnici ˝Betlehema˝ i ˝Betanije˝. Svatko je vrijedno učio svoju ulogu, a u tome su im pomagale nastavnica Danijela i socijalna radnica Josipa Ljiljanić. Zanimljivo je bilo nazočiti prvoj probi u ˝Betaniji˝ gdje su glumci korisnici od 65 do 90 godina.Unatoč svojim godinama, veselili su se svakoj probi, a bili su sve nestrpljiviji što se bližila izvedba igrokaza. Učenici VIII. a sami su osmislili kostimografiju pa je i to dodalo posebnu čaroliju pri samoj izvedbi.
Na kraju u Velikom tjednu na zadovoljstvo samih korisnika, djelatnika, njihovih obitelji, a i tadašnje ravnateljice OŠ ˝Lipanjske zore˝ gđe Nade Pažin i ravnatelja ˝Betlehema˝ i ˝Betanije˝ Ante Bendera , igrokazi su izvedeni. Izvedbu je uveličao crkveni zbor iz Šuškovog Naselja pod vodstvom Marije i Kristine izvodeći korizmene i uskrsne pjesme uz glazbenu pratnju na gitari, sintisajzeru i defu. Burni pljesak i oduševljenje je dosegnulo vrhunac kada su se Betlehemci pridružili zboru i zajedno s njima zapjevali neke samo njima drage pjesme. Smijeh, radost, pjesma, veselje , ukusni kolači i sokovi na stolovima samo su bili uvod za najveći blagdan Uskrs.

U igrokazima sudjelovali učenici: Matea Buntić, Lorena Šimunović, Monika Blažević, Andrea Križanović, Rahela Mijić, Marinko Milanović, Zvonimir Šimunović, Zrinko Perić.

 

 

VREMENSKI STROJ DR. ŠMRKA

 

Na kraju školske 2015./2016. u čapljinskom kinu Mogorjelo učenici dramske sekcije predmetne nastave centralne škole izveli su predstavu Vremenski stroj dr.Šmrka za koju je tekst uz asistenciju učenika napisao voditelj dramske skupine Igor Beno.

Igrokaz na jedan šaljiv način govori o jednoj od najčešćih tema znanstvene fantastike a to je putovanje kroz vrijeme no on je pomalo alegoričan i satiričan jer se želi skrenuti pozornost na probleme današnjice s pitanjem kakva će biti budućnost naše planete i mladih nastavi li se u smijeru u kojem svijet ide. Predstava je osim obične scenografije sadržavala i projekcije situacija na platno i korištenje pozadinske glazbe.

Dr. Šmrk mladi je znanstveni i ”čudak” koji ne izlazi iz laboratorija u kojem izrađuje vremenski stroj. Njegove prijateljice Trešnja i Jagoda cijelo vrijeme provode u kafiću trošeći isto u online tračevima a uživo pričaju samo kad im nestane megabajta. Njima se udvara konobar Mate, no one njega ne doživljavaju jer nije niti na jednoj društvenoj mreži. Zato traže da bude aktivniji na chatu ukoliko želi biti u njihovom društvu. Trešnja i Jagoda izruguju se Šmrku, smatraju ga čudakom, no ipak od njega traže poduku iz matematike. Šmrk im umjesto matematike pokaže vremenski stroj. One ne vjeruju da taj stroj radi pa izazivaju Šmrka da im pokaže i ”provoza ih” kroz vrijeme, jer u slučaju da stroj radi, mogu otići u divnu budućnost u kojoj čovjek ništa ne radi i ne koristi svoj mozak i gdje su strojevi i roboti ti koji sve obavljaju i misle. Šmrk ukucaje koordinate 2100.godine no nešto se poremeti i oni, umjesto u budućnost otiđu u daleku prošlost našeg planeta gdje žive divljaci ali i jedna malobrojna skupina pametnih i zlih ljudi koji imaju razvijenu tehnologiju i koji su se ovim nerazvijenim predstavili kao bogovi. Divljaci im bez pogovora služe prinose ljudske žrtve. U trenutku kad vremenski stroj stupi na njihovo tlo dvojica divljaka Nuga i Luga tuku se za ženu Bubu. Tučnjava se prekida dolaskom vremenskog stroja a divljaci vežu Šmrka, Jagodu i Trešnju želeći ih prinijeti bogovima kao žrtve. Naši junaci uviđaju da nisu otišli u budućnost nego u prošlost pa su Trešnja i Jagoda ljute na Šmrka. U međuvremenu dolazi i ”bog” Tutmosis koji im smireno objašnjava kakav je način njihova života, kako 5% pametnih ljudi upravlja s 95% nepismenih. Za Šmrka i njegove prijateljice to je okrutno no nemaju vremena o tom razmišljati jer je Nuga već počeo slagati drva na lomaču. Šmrk u očaju ponudi Tutmosisu svoj vremenski stroj objašnjavajući kakve mogućnosti ima. Tutmosis je zainteresiran jer želi postati gospodarom vremena. Budući da ne zna upravljati strojem prisiljen je zarobljenike osloboditi kako bi mu pokazali. Šmrk traži od njega da prije polaska ispolji svoju ”božansku” moć na primitivcima koji su na koljenima što ovaj rado i čini uz pomoć elektrošokera a Šmrk, Jagoda i Trešnja za to vrijeme pobjegnu vremenskim strojem. Kad se Tutmosis okrene, već je kasno. Naši junaci su se izvukli i ovaj put zaista idu prema budućnosti no opet nisu tako precizni pa završavaju u Srednjem vijeku u nekakvom zamku gdje živi čarobnica Grizela. Ona se predstavlja ljubazno no ima jasnu namjeru uspavati ih uz pomoć napitka da bi tada nad njima izvodila svoje magije. Napitak je uspavao Trešnju i Jagodu ali ne i Šmrka kojem je um toliko jak da na njega nije djelovao. No Grizela i za to ima rješenje. Zove stražara koji Šmrka baca u tamnicu. Genijalni Šmrkov um spašava ga i iz ove situacije i on uz pomoć izračuna dimenzija prostorije, nadmorske visine, tlaka, frekvencije i sl. ruši zidove i iz vremenskog stroja donosi protunapitak svojim prijateljicama. One se bude i Šmrk ih tjera u vremenski stroj. Dolazi Grizela i vidi da su se zarobljenice probudile, trči za njima ali oni su se oni još jednom uspjeli pobjeći. Konačno je i Šmrk nadošao u izračunima vremena pa je slijedeća destinacija ipak 2100.godina. Trešnja i Jagoda su presretne. No budućnost će se pokazati da nije takva kakvom su je one zamišljale. Tamo u principu ljudi više i ne postoje. Postoje samo kiborzi – spojevi ljudskog bića i računala. Nema slobode. Svi se ponašaju kao roboti kojim upravlja nekakva svjetska vlada. Dva takva čovjeka-robota koji nose imena 432 i 234 dočekuju Šmrka i družinu i nije im jasno kako ih ne mogu locirati unutar tog ogromnog svjetskog računalnog sustava, nije im jasno odakle su došli. Kroz razgovor s njima naši junaci saznaju sve o tom svijetu ali i da je takav scenarij uzrokovalo ponašanje ljudi u današnjem vremenu. Kad smo imali sve dostupno, kada smo se zaista trebali razviti, mi smo postali tupi, apatični, nezainteresirani, zarobljeni u virtualnim svijetovima, puni straha i mržnje, a to je netko iskoristio i sve te pasivne mozgove uz pomoć napredne tehnologije spojio u jedno veliko računalo. 432 i 234 vide da je Šmrk pametan i da bi im mogao pomoći da se izvuku iz tog sustava. U mozak mu stavljaju nešto sličnu stiku i tako ga uvode u njihov svijet. Šmrk se odlično snalazi u tim aplikacijama i vrlo brzo hakira sustav i oslobađa 432 i 234 kompjuterskog ropstva. One su presretne jer nikad do sad nisu imali priliku disati kao ljudska bića i odmah mijenjaju svoja imena u Tijanu i Vanesu, ne žele biti brojevi. Šmrk, Jagoda i Trešnja znaju što im je dalje činiti – vraćaju se u naše vrijeme kako bi što više ljudi probudili, alarmirali, potaknuli na razmišljanje jer znaju kakva je budućnost ako nastavimo zabijati glavu u pijesak. Trešnja i Jagoda ostavljaju svoj prijašnji život i odlučuju postati kreativne, radišne, korisne. Po povratku u naše vrijeme dolaze pozdraviti Matu koji je u međuvremenu, da bi bio što više cool, dao otkaz u kafiću kako bi što više vremena bio online, ”uštosio se” na društvenim mrežama i ponadao se da će ga Jagoda i Trešnja sada prihvatiti. No dogodilo se suprotno. One ga napadaju zbog takvog života, govore mu da je vrijeme dragocjeno i da se mora djelovati. Mati sad ništa nije jasno, a dr. Šmrk koji se također došao pozdraviti s Matom, vraća vremenski stroj u svoj laboratorij i tamo ga spaljuje govoreći da mu nije lako rastati se sa onim u što je uložio čitav svoj život. Ali stroj je poslužio svrsi, putovao je kroz vrijeme, obogaćen je spoznajama prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. I najvažnija stvar koju je Šmrk naučio putovanjem kroz vrijeme je da treba biti i ostati čovjek. A stroj je uništio kako ne bi pao u pogrešne ruke.

U igrokazu su glumili: Marin Lukanović, Gabrijela Dugandžić, Barbara Prkačin, Ante Kević, Ivona Šuman, Filip Valjan, Antea Kafadar, Antea Merdžan, Josip Đugum, Dragan Valjan, Monika Karlušić, Dinko Kević. Kostime za predstavu izradili su sami učenici sudionici. Scenografiju je osmislio Ernesto Markota, a u realizaciji predstave je pomogli su i vjeroučitelj Željko Buntić te Caffe bar Key koji je posudio par rekvizita za predstavu. Glazba korištena u predstavi: MC Stojan – Navučen na tebe, Marina Tadić – Novi život, Electric Moon (Psychedelic rock instrumental)

 

 

 

PRAZAN GROB

Prazan grob je igrokaz koji su školske 2014./2015. korisnicima ”Betlehema” i ”Betanije” izveli učenici dramske sekcije PŠ Domanovići pod vodstvom nastavnice Danijele Milanović. Ana, Karla, Sara, Darija, Stjepan, Josip i Danijel vrijedno su na satima sekcije uvježbavali svoje uloge i do suza ganuli svojom izvedbom korisnike i njihove goste. Dočarali su odlazak učenika na Isusov grob, susret Marije Magdalene s uskrslim Isusom i na kraju poručili: ˝POBJEDNIČE SLAVA TI, SPASITELJU HVALA TI! SLAVA OCU I SINU,SLAVA TROJSTVU NA NEBU! Učenica Ana Šimunović izrecitirala je Zlatni Oče naš i time završila prigodnu svečanost u Betaniji. U igrokazu su svojom pjesmom sudjelovali pjevači župnog zbora ˝Franjo Asiški˝ i Martina i Ivan (osobe s posebnim potrebama) prigodnim recitalima. Ravnatelj Caritasa don Ante Komadina i ravnatelj Betanije i Betlehema Ante Bender zahvalili su se na kraju svim sudionicima programa, a posebno našim učenicima i njihovoj nastavnici što su svojim dolaskom uljepšali Uskrs starim i nemoćnim osobama kao i osobama s posebnim potrebama. Nakon toga svi su se lijepo počastili i okrijepili jer trebalo je snage za nastavak druženja s onima koji su ostali u sobama jer zbog bolesti nisu bili u mogućnosti nazočiti svečanosti.Učenici su ih obradovali tako što su im odnijeli ručak i s njima porazgovarali, a i vratili im osmijeh na lice.

U igrokazu sudjelovali učenici: Ana Šimunović, Karla Kozarić, Darija Antunović, Stjepan Lukić i Danijel Knežević.

 

 

SKUP

Na kraju školske 2014./2015. učenici predmetne i razredne nastave CŠ Višići u čapljinskom kinu Mogorjelo izveli su čuvenu predstavu Marina Držića Skup, no u verziji teksta koja je prilagođena današnjem govoru a koju je adaptirao voditelj skupine i redatelj Igor Beno. Publika je u dobro popunjenom kinu mogla vidjeti ovu zanimljivu verziju Skupa a veliki pljesak na kraju samo je potvrdio da je urađen dobar posao pogotovo što je tema škrtosti zajednička svim vremenima i podnebljima.

Starac Skup škrtac je koji izigrava siromaha i jadnika samo da bi dobio podršku i suosjećanje, a ćup pun zlata drži pod ključem u ognjištu. Ukućane tjera da štede na svakom koraku, pogotovo sluškinju Varivu koju za svaku sitnicu optužuje da je rasipnica. Ima kćer za udaju, Andrijanu i plaši se miraza koji bi morao dati u slučaju udaje. Zato traži pogodnu ”žrtvu” koja bi Andrijanu uzela bez miraza i nalazi je u Zlatom Kumu, bogatom starcu čiji je vlak života već prošao. Zlati Kum se nećka no njegova sestra Dobre nagovara ga da zaprosi Andrijanu govoreći da će se tako o njemu moći netko brinuti kad onemoća. Na taj način Zlati Kum pristaje i sve dogovori sa Skupom. No Andrijana voli Kamila, mladića njenih godina, nećaka Zlatog Kuma. Skup odluku o udaji Andrijane priopćava Varivi koja zna za vezu Andrijane i Kamila. Variva ne gubi vrijeme nego to prenosi Kamilu čiji sluga Munuo zajedno s Varivom kuje plan kako da spriječe tu sramotnu situaciju za Andrijanu. Munuo je inače zaljubljen u Grubu, sluškinju Držićevog alter-ega Dživa, šaljivdžije i sanjara koji u predstavi ima ulogu prenošenja glasa razuma naspram ljudske gluposti. Munuo bi rado oženio Grubu ali ona ne želi za njega ni čuti jer on nema dovoljno novaca. Gruba se priključuje planu Varive, Kamila i Munua da pod svaku cijenu obustave vjenčanje Zlatog Kuma i Andrijane. Dogovorili su se da se Kamilo napravi bolestan i da tobože pane na samrtnu postelju zbog ljubavi prema Andrijani ne bi li Dobre odgovorila svog brata od ženidbe. Puni efekt Gruba postiže kad kaže Dobri da joj sin umire. Dobre je van sebe. S druge strane Zlati Kum šalje svoje sluge Pasimahu i Drijemala da krišom naprave gozbu u Skupovoj kući kao znak svoje blagonaklonosti. Međutim, Skup ih ugleda blizu ognjišta te počne na njih vikati. Oni odlaze i zaključuju da Skup nije normalan. Skup vidi da stvar postaje opasna za njegov ćup. Misli da je krajnje vrijeme da ga sakrije na neko drugo mjesto gdje ga nitko neće naći a takvo mjesto je grob. No Munuo koji svugdje ”šnjuha” vidi kako je Skup ćup stavio u grobnicu i čim je Skup otišao, Munuo je otvorio grob i izvadio ćup. U ovom trenutku Munuo zaboravlja na Kamila i njegove probleme. Hoće vidjeti kako je to biti bogat i što je najvažnije – sad ima više šanse kod Grube. Kada je Skup otkrio da je pokraden, potpuno je izgubio pamet i kontrolu. Dolazi do komične situacije kada Skup napada Kamila jer ovaj priznaje da mu je ukrao zlato (misleći na Andrijanu) dok Skup misli na pravo zlato. Za to vrijeme Kamilov prijatelj Pjerić slučajno vidi Munua kako bježi sa zlatom, uhvati ga i nasilu odvede Kamilu. U međuvremenu Zlatni kum videći Skupovu ludost odustaje od ženidbe. Rasplet predstave u originalu je izgubljen. No lako ga je bilo rekonstruirati. Skup je, videći u Munuovim rukama svoje blago, konačno došao na svoje. Uzeo je zlato ne pokazavši nimalo zanimanja za to što Kamilo želi oženit Andrijanu, Kamilo je konačno mogao biti sa svojom ljubavi, Zlati Kum mu je drage volje prepustio kad je vidio koliko on voli Andrijanu, Munuo mu se ispričao rekavši da je htio i on jednom biti gospodin i svoju Grubu nečim zadiviti. Kamilo mu je oprostio a Zlati Kum mu dao još i novaca da može nešto ostvariti s Grubom.  

Učenici su zaista dobro odradili ovaj težak zadatak. 45 minuta predstave koja je osim glumačkih uključivala i plesačke i pjevačke elemente nije bilo lako sinkronizirati. U predstavi se ističe jedna scena s kantama za otpad koje govore (taj dio nema kod Držića). Naime one kukaju kako su gladne i kako bi lijepo bilo da netko od ljudi naiđe da ih nahrani smećem. Tada dolazi Skup noseći smeće. Kante idu prema njemu u nadi da će im dati svoj otpad, no on bježi i na kraju strpa smeće sebi u odjeću gdje se još jedamput na komičan način ocrtava njegova škrtost. Učenice Iva Brajković i Ana Franciska Karačić pojavile su se u predstavi kao pjevačice koje predstavljaju dileme i strahove u Skupovoj glavi. Skup ne zna je li ta glazba stvarnost ili njegova halucinacija (ovaj dio također nema u originalu). Vrijedi istaći i plesnu točku koju su izvele Ena Mrvalj i Antea Kafadar. Ples ide u trenutku kad je Skup odlučio svoje zlato sakriti negdje drugo. Za vrijeme plesa iz tame se na sceni pojavljuje grob na kojem je žena u crnom. To je veliki kontrast plesu i lijepoj pjesmi Tonija Cetinskog koji izaziva element čuđenja.

Sve u svemu, kombinacijom stvarne radnje, prilagodbom teksta i ubacivanjem nekih novih elemenata predstava je ponudila raznolikost i zanimljivost.

Scenografija za predstavu djelo je nastavnika likovnog Ernesta Markote, za kostimografiju su se pobrinuli majstor Damir Menalo, učiteljica Mara Dadić kao i učenici sudionici, učenica Barbara Jovanović uz asistenciju drugih učenika bila je zadužena za šminku, a vjeroučitelj Željko Buntić za fotografiranje i snimanje. Učenica Ana Raguž bila je također asistentica i šaptačica. Učiteljice razredne nastave za ovu prigodu za posjetitelje spremile su malo okrijepe (meze, kolača) tako da se publika nakon predstave mogla i počastiti. Predstavu je financirao predsjednik Odbojkaškog saveza FBiH Miloš Jelčić a izvođenje u kinu omogućilo je Poglavarstvo općine Čapljina. Događaj je medijski prenijela Radio postaja Čapljina.

Učenici sudionici: Antonio Šapina, Ivona Šuman, Barbara Prkačin, Danijela Marić, Daniela Kajtazi, Mato Cvitanović, Marko Brajković, Tomislav Blažević, Nedim Kerim, Anamarija Obad, Dajana Limov, Nikolina Udženija, Ivana Udženija, Veronika Jerkić, Mihael Raguž, Ena Mrvalj, Antea Kafadar, Ana Franciska Karačić, Iva Brajković, Ana Raguž.

Treba istaći i glazbu koja je korištena u predstavi. To su skladbe Skriveno mjesto (Toni Cetinski), isječak iz mjuzikla Cabaret (1972.), kao i skladba tematski vezana za predstavu E moj Skupe kojoj je riječi, aranžman i glazbu napisao Igor Beno, a producirao ju je Zdenko Sivrić.

http://www.radio-capljina.com/2015/06/dramska-sekcija-iz-visica-odusevila-kazalisnom-predstavom-skup/

 

 

BOŽIĆNI ANĐEO

U prosincu 2013. učenici dramske sekcije predmetne nastave PŠ Domanovići štićenicima Betlehema i Betanije poklonili su izvedbu igrokaza Božićni anđeo kojeg je napisala voditeljica dramske sekcije Danijela Milanović. Vrijedni osmaši i osmašice redovito su dolazili na probe kako bi što bolje uvježbali svoje uloge. I dok su učenici VIII.b odlučili darovati potrebni pribor i voće, učenici VIII.a uz pomoć svojih majki i baka napravili su razna peciva,pite i kolače,a oni kojima to i ne ide baš od ruke kupili su čokolade i sokove. U Betlehemu su ih srdačno dočekali Tihana kojoj je pomagala Paulina i nasmiješena lica AneDanijelaMarine..

Igrokaz je počeo uvodnim riječima koje je pročitala učenica Rahela Mijić,a zatim odsvirala na sintisajzeru Tihu noć i tako nam dočarala ugođaj Badnje noći kada se i događa sama priča. Mali glumci su se potrudili prenijeti atmosferu Badnje večeri u obitelji u kojoj svi čekaju hranitelja obitelji,oca da donese zarađenu plaću.I dok se žena brine kada će on doći, stariji sin igra igrice na računalu i puca petarde, kći se uređuje za izlazak s prijateljicama,a mlađi sin tužno čeka oca da zajedno okite bor.Tada dolazi anđeo kojega jedino vidi mlađi sin,pa njih dvojica zajedno kite bor,a i anđeo potiče obitelj preko najmlađeg dječaka da po prvi puta zajedno idu na Polnoćku kao prava kršćanska obitelj. Iako otac nevoljko pristaje, ipak svi zajedno odlaze. Dok svira Svim na zemlji, shvaćaju da je Božić s obitelji nešto najbolje što im se moglo dogoditi. Zahvaljuju se najmlađem djetetu što ih je potaknuo na odlazak u crkvu i ne znajući da i anđeo u tome ima udjela.I dok anđeo odlazi pomoći nekoj drugoj obitelji, svi radosni pjevaju Radujte se narodi. Igrokaz je nagrađen toplim i iskrenim pljeskom, a glumci su se okrijepili sokovima i slatkišima jer ih je čekala još jedna izvedba u Betaniji.

Nakon izvedbe igrokaza u Betlehemu družina se uputila u Betaniju. Tamo ih je dočekalo susretljivo osoblje na čelu sa socijalnom radnicom Josipom i nekolicina udomljenih u Betaniji. U ugodnoj toplini njihovog prostora igrokaz je upriličen po drugi put.Pokoja suza, a i osmijeh dovoljno su nam kazali koliko im se izvedba svidjela. Druženje smo nastavili razgovarajući s Katom, Ljubom, Vinkom, Majom, Danijelom, Markom…i ostalim koji su u dječacima i djevojčicama prepoznali živost svojih unuka. 

Glumci u igrokazu: Anđeo (Lorena Šimunović), otac Pero (Zrinko Perić),majka Stana (Marija Babić), stariji sin Marijo (Mateo Majić), kći Ana (Monika Blažević), mlađi sin Ivan (Bojana Ćorić), narator i svirala na sintisajzeru(Rahela Mijić).

 

 

NAJSIGURNIJA JE RIJEČ BOŽJA

U školskoj 2015./2016. članovi dramske sekcije PŠ Domanovići ponovno su obradovali svoje prijatelje u Betlehemu i Betaniji, ovaj put igrokazom ˝Najsigurnija je riječ Božja˝. Ovaj put u tome su im se pridružili i sami korisnici Betlehema i Betanije koje je volontirajući kod njih uvježbavala voditeljica Danijela Milanović. Da igrokaz bude upečatljiviji svojom pjesmom potpomogla je i klapa Signum.

Pedagoginja Dijana Jurković provela je u PŠ Domanovići akciju prikupljanja slatkiša i raznog pribora te pravljenje prigodnih čestitka za korisnike Betlehema.Učenici  su se u velikom broju odazvali akciji i još su vrijedne učenice,mame i bake kao i do sada napravile peciva,pita i kolača.

Kombinacija mladih glumaca i korisnika staračkoga doma izvrsno je odigrala dobro uvježbanu predstavu,koja je nagrađena velikim pljeskom i posebno pohvaljena od ravnatelja Caritasa don Ante Komadine. Sveti Nikola,koji je ”opljačkao Djeda Božićnjaka”, kako se našalio ravnatelj Betanije

, podijelio je darove betlehemcima i malim glumcima. Nakon toga uslijedio je domjenak na kojem smo se družili,malo zapjevali prigodne božićne pjesme,ali i zaplesali. Nakon domjenka vrijedni učenici,kao pravi volonteri, pomogli su sve raspremiti i podijeliti ručak korisnicima Betanije.

Ponovno je na djelu bila veza kreativnosti kroz igrokaz i humanosti na djelu i naši učenici su na taj način najbolje čestitali nadolazeći Božić potrebitim u ovim domovima.

 

 

BRENGUZIĆI

 

Učenici dramske skupine naše centralne škole nastupili su 17.6.2014. na 17. Festivalu dječjeg teatra koji se održava svake godine u Gračanici i tamo izveli autorski igrokaz Brenguzići. Festival je izvrsna prilika da dječje dramske skupine prezentiraju svoj rad, ali i da se druže i razmjenjuju iskustva.

Nastup na ovom festivalu bio je velik uspjeh za našu školu a i sam igrokaz s obzirom da je nastao u vrlo kratkom vremenu doživio je pozitivne kritike a na težini dobiva činjenicom da su ga uz pomoć voditelja Igora Bene smišljali sami učenici. Nakon što je napravljen komad koji traje otprilike pola sata, krenulo se s uvježbavanjem. Učenici su pokazali dosjetljivost jer svaki put na probi dodali bi neki novi ”fol” budući da je riječ o komičnom igrokazu.

O predstavi

Radnja predstave događa se u studiju zamišljene radio-postaje Algoritam kojoj su gosti stanovnici sela Brenguzići, također izmišljenog sela koje je po govoru smješteno negdje u naše krajeve ali u nekakvu seosku zabit, daleko od civilizacije. Po tematici koju obrađuje može se smjestiti bilo gdje na Balkanu. Komične situacije nastaju kao konflikt voditeljice koja je staložena, racionalna i koja stalno pokušava stvoriti kakav-takav red u emisiji, i gostiju koji emisiju stalno prekidaju svojim ispadima. Tu je i njihov predsjednik mjesne zajednice i ”predsjednik svega u selu” Mišo, kojeg od milja zovu selonačelnik, koji je, kako kažu, ”njima sve omogućio”, te sukob Dojnjih i Gornjih Brenguzića. Niz komičnih situacija u konačnici dovodi do iznenadnih obrata.

Nastup u Gračanici i na radiopostaji Čapljina

Treba istaći da su naši učenici na putovanje u Gračanicu išli u pratnji nastavnika Igora Bene i Ernesta Markote koji je osmislio scenografiju. Nakon što su se odmorili od puta i okrijepili, već je bilo vrijeme izvedbe. Učenici su se bez imalo straha upustili u predstavu a dobre reakcije publike su rekle sve o izvedbi. Nakon izvedbe u slobodno vrijeme družili su se s učenicima iz Gračanice koji su ih srdačno dočekali i s kojim su proveli ugodno vrijeme razmjenjujući iskustva i upoznajući Gračanicu, a i sami domaćini bili su vrlo prijatni i gostoljubivi. Što se ostalih predstava tiče, većina njih bile su već postojeći tekstovi ili njihove adaptacije, zato se naša predstava istakla svojom originalnošću. Konkurencija nije bila nimalo lagana jer su se među 13 dramskih skupina našle i neke dječje skupine koje rade u sklopu kazališta, dakle s profesionalnim djelatnicima, no našim učenicima bila je čast biti u takvoj konkurenciji. Treba istaći i da su učenici sami, svaki za sebe, osmislili i kostimografiju.

Osim u Gračanici predstava je kao radio-drama izvede

na i na radiju Čapljina gdje je također primila pozitivne reakcije slušatelja. 

U igrokazu sudjelovali učeniciBožena Kordić, Ana Franciska Karačić, Martina Galić, Iva Brajković, Antonio Šapina.

 

USKRŠNJI ZEC

Igrokaz Uskršnji zec autorski je kratki igrokaz knjižničara Igora Bene koji tematikom obuhvaća najveći kršćanski blagdan Uskrs a izveden je prigodom uskršnje posjete i priredbe učenika naše škole u hospiciju Betanija u travnju 2017. Ovaj igrokaz na jedan neobičan, šaljiv ali istodobno misaon i poučan način govori o istinskim vrijednostima blagdana. Glavni protagonisti su životinje, točnije kokoš, pile i zec. Majka kokoš razgovara sa sa sinom piletom koji je kao i sva djeca poletan, razigran i znatiželjan. Između ostalog zanima ga zašto ljudi bojaju kokošja jaja i zašto ih koriste kao dekoraciju za Uskrs. Zanima ga smiju li i kokoši vidjeti što to ljudi rade kad slave ovaj blagdan. Majka kokoš smatra da on postavlja nepotrebna pitanja i nevoljko mu odgovara govoreći da prihvati stvari onakve kakve jesu ali da nipošto kokoši ne smiju s ljudima biti na Uskrs jer se Spasitelj rodio za ljude ali nije za životinje iako se mnogi ljudi ponašaju gore od bilo kakve životinje. Pile ne želi prihvatiti tu istinu i smatra da je to nepravedno i odlučuje, gonjen znatiželjom pod svaku cijenu, unatoč zabrani majke, krišom otići iz kokošinjca kako bi i on mogao vidjeti što to ljudi slave i što rade s njihovim jajima. Putem je sreo Uskršnjeg zeca za kojeg je mislio da je lisica jer iz priča starijih čuo je opise lisice. Kad je shvatio da to nije lisica i da je prijateljski raspoložen, upušta se s njim u razgovor i saznaje da je Uskršnji zec također dio obilježavanja Uskrsa i da je upravo krenuo u jednu od ljudskih kuća. Pile želi poći s njim a ovaj mu dopušta. Na kraju pile se vraća kući gdje ga dočekuje zabrinuta majka koja ga kori kako je smio otići sam iz kokošinjca. Pile govori da mu je žao što je iznevjerio njeno povjerenje ali da je jednostavno morao otići kako bi smirio svoju znatiželju i da je sada konačno miran kao da je i njega dodirnuo duh tog velikog ljudskog blagdana. Govori majci kako su sretni ljudi što imaju svog Spasitelja ali nažalost većina ih se ponaša kao da ga nema. No oni koji zaista žive istinski imaju razloga biti ispunjeni. Tada se čuju lijepi zvukovi uskršnje pjesme koju pjevaju djeca a pile, kokoš i Uskršnji zec pridružuju im se u pjesmi i tako igrokaz završava.

Igrokaz je nagrađen velikim pljeskom štićenika i uposlenika Betlehema i Betanije a glumili su Marina Valjan, Josip Doko

zajedno sa svim ostalim učenicima koji su nastpali na priredbi u Betaniji.