Djeca trebaju umjetnost, priče, poeziju i glazbu koliko i ljubav, svjež zrak i igru

Piše: Philip PULLMAN, koji je 2005. godine dobio Memorijalnu nagradu Astrid LINDGREN

Ako djetetu ne omogućite zvjež zrak i igru, šteta je također vidljiva, ali ne tako brzo. Ako djetetu ne dajete ljubav, šteta možda neće biti vidljiva godinama, ali ona je trajna.Djeca trebaju umjetnost, priče, poeziju i glazbu koliko i ljubav, svjež zrak i igru. Ako djetetu ne dajete hranu, šteta ubrzo postaje vidljiva. A ako djetetu ne dajete umjetnost, priče, poeziju i glazbu, štetu neće biti tako lako uočiti. Ali ona je ipak tu. Njihova su tijela dovoljno zdrava, oni mogu trčati, skakati i plivati, jesti pohlepno i praviti veliku buku, kao što su djeca uvijek činila, ali nešto nedostaje.

Istina je da neki ljudi odrastu, a da se nikad nisu bavili nijednom vrstom umjetnosti, savršeno su sretni, žive dobre i vrijedne živote. U njihovim domovima nema knjiga, ne mare previše za slike i ne nalaze smisao u glazbi. To je u redu. Poznajem takve ljude. Oni su dobri susjedi i građani.

Neki drugi ljudi, međutim, u nekom trenutku u djetinjstvu ili mladosti naiđu na nešto o čemu nikad prije nisu ni sanjali. To im je strano baš kao i tamna strana mjeseca. Jednoga dana čuju glas kako čita poeziju ili prođu pored kuće s otvorenim prozorom gdje netko svira glasovir ili vide poster određene slike na nečijem zidu i nešto ih pogodi tako jako, a opet tako nježno da im se zavrti. Nitko ih za tako nešto nije pripremio. Odjednom shvate da ih je ispunila glad za nečim tako slatkim i slasnim da im gotovo slama srce. Oni gotovo zaplaču, osjećaju se tužno, i sretno, i usamljeno, i prihvaćeno zbog tog iznenadnog i neobičnog iskustva i očajnički žele slušati radio, stoje pod prozorom, ne mogu skinuti oči s postera. Žele to, potrebno im je kao što je gladnoj osobi potrebna hrana, a nisu to nikad očekivali. Pojma nisu imali.

Tako se osjeća dijete kojem je potrebna glazba, slike ili poezija na koju su možda naišli slučajno. Da nije bilo tog slučaja, možda se nikad ne bi s tim susreli i možda bi cijeli svoj život proveli u stanju kulturnoga gladovanja bez da su toga svjesni.

Učinci kulturnoga gladovanja nisu dramatični i streloviti. Nisu tako lako vidljivi.

I, kao što sam rekao, neki ljudi, dobri ljudi, dobri prijatelji i građani jednostavno to nikad ne osjete, oni su savršeno ispunjeni i bez toga. Kada bi sve knjige, sva glazba i sve slike na svijetu nestali preko noći, ne bi se osjećali nimalo lošije, ne bi to ni primijetili.

Ali ta glad postoji u mnogoj djeci i često ne bude nikad utažena, jer nije nikad oslabljena. Mnoga djeca u svim dijelovima svijeta gladuju za nečim što hrani i njeguje njihovu dušu na način na koji ništa drugo ili nitko drugi nikad nije mogao ili htio.

Kažemo, s pravom, da svako dijete ima pravo na hranu i zaklon, obrazovanje, medicinsku zaštitu i tako dalje. Moramo shvatiti da svako dijete ima pravo iskusiti kulturu. Moramo razumjeti u potpunosti da će djeca bez priča, pjesama, slika i glazbe umrijeti od gladi.

………………

NAPOMENA 

  • Astrid Lindgren Memorial Award Blog  blog posvećen literaturi i obrazovanju.
  • The Astrid Lindgren Memorial Award (ALMA) – najveća svjetska nagrada za dječju književnost i književnost za mlade koju je utemeljila švedska vlada 2002. godine.
  • Izvor: astridlindgrenmemorialaward.wordpress.com

skolskiportal.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *