Skreću li ocjene fokus s pravog učenja?

Ocjene se ponekad čine nužnim zlom. One su pokazatelj učeničkog uspjeha u školi, ali pritisak da se dobivaju dobre ocjene prečesto postaje jedini fokus učenicima i roditeljima. Ocjene bi trebale biti priznanje procesa učenja kroz koji je učenik prošao, a ne jedini ishod kojem učenik teži. Ali, razdvojiti te dvije stvari može biti zahtjevno, što dodatno kompliciraju realne posljedice dobrih ocjena za budućnost djece.

Edukatorica Ashley LAMB-SINCLAIR eksperimentirala je s nedavanjem ocjena tijekom prvih šest tjedana školske godine u školi u kojoj radi. Bila je iznenađena intrinzičnom motivacijom koju su učenici pokazivali kad su morali ustrajati pri nekom zadatku sve dok se ne poboljšaju u situaciji u kojoj pritisak ocjene nije bio prisutan.

Ashley Lamb-Sinclair također kaže da je imala nevjerojatnu komunikaciju s roditeljima o učenju njihove djece tijekom tih šest tjedana te da je razdoblje bez ocjena prošao sasvim glatko. Odnosno, sve do trenutka kad je opet morala početi ocjenjivati. U trenutku kad su ocjene ponovno uvedene, roditelji i učenici su zaboravili svu vrijednost koju su vidjeli u procesu učenja i fokusirali su se samo na bodove.

Njezin članak objavljen u magazinu The Atlantic je razmišljanje o tome kako edukatori, roditelji i učenici zajedno mogu premjestiti dinamiku učionice s fokusiranja na proizvod – ocjene – prema realizaciji svega što je pridonijelo postizanju te ocjene.

Ashley Lamb-Sinclair može razumjeti potragu za postignućima, ali se osvrće i na istinsku vrijednost nečega poput Certifikata nacionalnog odbora.

„Mnogi profesionalci, uključujući učitelje, traže postignuća da bi dokazali svoju vrijednost jednako kao i učenici. Primanje Certifikata nacionalnog odbora se često smatra zlatnim standardom u učiteljskim postignućima.

Rijetko kad sam susrela učitelja s tim certifikatom koji nije bio kvalitetan učitelj, a ravnatelji su često impresionirani kad saznaju da posjedujem taj certifikat. Vrijednost certifikata, doduše, dolazi iz procesa kroz koji sam prošla da bih ga stekla, a ne od uokvirenog certifikata na zidu. Primiti taj certifikat je intenzivno i izazovno iskustvo.

Ekstrinzična motivacija, više plaće, više prilika i viši status su ono što me možda isprva ponukalo na to da steknem taj certifikat, ali moja predanost tome da se poboljšam kao profesionalac vodila me kroz ono što je ponekad bilo vrlo naporno. Sjećam se kako sam gledala videosnimku svog poučavanja i zatim je zaustavljala od minute do minute i zapisivala što se događa u razredu u tom trenutku. U svakodnevnom upravljanju ponašanjima učenika te planiranju lekcija i ocjenama jednostavno nemam luksuz takvih refleksija i analiza.

Kad moji učenici provedu tri dana radeći na jednoj jedinoj temi, ulažu sličnu razinu truda kao što sam ja ulagala kad sam radila na tome da dobijem svoj certifikat.

 I meni i mojim učenicima takve prilike su rijetke.

Stoga, dok se roditelji možda osjećaju utješno kad vide da njihovo dijete ima odlične ocjene na kraju godine, mnogi zapravo nisu svjesni koliko je truda i rada uloženo u njih.

Do problema dolazi kad konačnom proizvodu – ocjenama – pridajemo veće značenje od procesa učenja i kad se pitanja o poboljšanju svode na dobivanje petice, a ne na svladavanje vještina.“

skolskiportal.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *